Piše: Dijana Horvatić,
certificirana transpersonalna hipnoterapeutkinja, regresoterapeutkinja i shiatsu praktičarka, članica IACT-a (International Association of Counselors and Therapists)
Zdravlje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, nije samo odsustvo bolesti, već stanje potpune tjelesne, mentalne i socijalne dobrobiti. U tom kontekstu, sve više stručnjaka i terapeuta diljem svijeta prepoznaje važnost integrativnog pristupa iscjeljenju – onog koji ne odvaja um od tijela, niti čovjeka od njegove unutarnje duhovne dimenzije.
Iako su stoljećima različiti aspekti ljudskog bića promatrani odvojeno, suvremena znanost, posebno u području neuroznanosti, psihoneuroimunologije i epigenetike, potvrđuje ono što su mnoge drevne tradicije već znale: tijelo, um i duh duboko su povezani, i njihova međusobna usklađenost ključna je za istinsko iscjeljenje.
UM I TIJELO: neraskidiva veza
Zahvaljujući napretku u razumijevanju neuroplastičnosti mozga, danas znamo da misli, emocije i uvjerenja izravno utječu na fiziološke procese u tijelu. Kronični stres, na primjer, može dovesti do disregulacije hormonskog sustava, potisnute imunološke funkcije i pojačanih upalnih procesa – sve to bez izravnog fizičkog uzroka.
Postoje dvije vrste sjećanja u kontekstu tijela, uma i terapijskog rada:
1. Deklarativno (eksplicitno) sjećanje
To su sjećanja kojih smo svjesni i koje možemo verbalno izraziti. Na primjer:
– „Sjećam se svog šestog rođendana.“
– „Znam da sam se tada osjećala tužno.“
– „Bila sam u školi kad se to dogodilo.“
To su sjećanja kojih smo svjesni i koje možemo opisati riječima – poput događaja, činjenica ili osjećaja koje znamo povezati s određenim iskustvima. Razvijaju se tek od otprilike treće godine života nadalje, kada dijete počinje stvarati narativ i svjesno pamtiti.
2. Somatsko ili implicitno sjećanje
To su sjećanja koja su nesvjesna, zapisana u tijelu i živčanom sustavu, i često se ne mogu verbalno izraziti – ali se mogu osjetiti kroz emocije, tjelesne reakcije ili ponašanja. Na primjer:
– Osjetiš napetost u prsima kad netko povisi ton, iako ne znaš zašto.
– Imaš snažnu reakciju straha bez jasnog sjećanja na traumu.
– Tvoje tijelo „pamti“ osjećaj sigurnosti u prisutnosti neke osobe, iako ti je to razdoblje mutno.
To su nesvjesna sjećanja zapisana u tijelu – u mišićima, živčanom sustavu i reakcijama. Ona nastaju već od najranijeg razdoblja – pa i prije rođenja, i oblikuju način na koji reagiramo na svijet, često bez jasnog prisjećanja „što se točno dogodilo“.
Ova sjećanja se pohranjuju u autonomni živčani sustav, mišiće, fascije, pa čak i u obrasce disanja.
Zašto je to važno u iscjeljenju?
U mnogim terapijama – pogotovo u somatskom radu, transpersonalnoj hipnoterapiji i shiatsuu – klijent može doći do oslobađanja emocija ili uvida bez da se jasno sjeća događaja. Tijelo reagira, otpušta i prepoznaje – čak i kad um ne zna točnu priču.
Zato iscjeljenje ne ide uvijek kroz razum, već kroz osjećaj, pokret, kontakt i prisutnost. I zato je utjelovljenje (embodiment) toliko važno – jer kroz tijelo ponovno gradimo most prema sebi.
Kao terapeutkinja koja u svom radu kombinira transpersonalnu hipnoterapiju i shiatsu tretmane, svakodnevno svjedočim kako integracija nesvjesnih sadržaja – kroz verbalne i tjelesne pristupe – dovodi ne samo do emocionalnog olakšanja, već i do konkretnih promjena u tjelesnim simptomima.
Tjelesna memorija, poznata kao somatsko pamćenje, potvrđuje koliko se sjećanja, traume i uvjerenja „spremaju“ u tijelo – i često čekaju priliku da budu prepoznata, izražena i otpuštena.
U tom kontekstu, ključan je pojam utjelovljenja (embodiment) – sposobnosti da budemo prisutni u vlastitom tijelu, da osluškujemo njegove impulse i osvijestimo što u njemu živi. Utjelovljenje nam omogućuje da iscjeljenje ne ostane samo u sferi razuma, već da postane duboko iskustveno, integrirano i stvarno.
Duh: psihološka i neurobiološka dimenzija duhovnosti
Duhovna dimenzija, iako je dugo bila smatrana isključivo osobnim ili religijskim pitanjem, danas ima sve više prostora u znanstvenim istraživanjima. Studije pokazuju da osjećaj svrhe, povezanosti sa sobom i svijetom te iskustva transcendencije imaju mjerljiv učinak na razinu stresa, oporavak od bolesti, pa čak i na duljinu života.
U radu s klijentima, kroz integrativni način, otvara se prostor za dublje uvide, kontakt s unutarnjom mudrošću i resursima koji nadilaze svakodnevni um. Duhovnost ne mora biti dogmatska – ona može biti iskustvena, tiha, utjelovljena. Neki je pronalaze u prirodi, neki kroz rad s konjima, neki u vlastitom dahu. Ključno je što se iznutra rađa osjećaj povezanosti – sa sobom, s drugima i s nečim većim.
Holistički pristup: znanstveno utemeljen i ljudski blizak.
Integrativna terapija koja uključuje tijelo, um i duh ne suprotstavlja se znanosti – naprotiv, nadopunjuje ju. U takvom pristupu klijent nije samo „nositelj simptoma“, već aktivni sudionik vlastitog procesa iscjeljenja. Bilo kroz terapeutski razgovor, shiatsu tretman, svjesno disanje ili vođenu unutarnju regresiju, cilj je isti: ponovno povezivanje sa sobom.
Kombinacijom transpersonalne hipnoterapije i shiatsu tretmana, u radu se oslanjam na tijelo kao ulaz u nesvjesno. Somatsko pamćenje i koncept utjelovljenja (embodiment) ključni su u terapijskom procesu – jer tijelo ne laže i često zna prije uma gdje je potrebno obratiti pažnju.
Važno je napomenuti da ovakav rad zahtijeva visoku razinu etike, znanja i kontinuirane edukacijeterapeuta. Ja sam certificirana od strane IACT-a (International Association of Counselors and Therapists), međunarodne organizacije koja jamči standarde kvalitete u području hipnoterapije i komplementarnih terapija.
Moje iskustvo pokazuje da kada se čovjeku pristupi cjelovito, s poštovanjem prema njegovoj jedinstvenosti, aktivira se nešto više od samog procesa ozdravljenja. Aktivira se životna snaga – onaj unutarnji potencijal koji svi nosimo, a koji često čeka da ga se vidi, čuje, osjeti – i prije svega: utjelovi.
Iscjeljenje nije samo nestanak simptoma, već povratak sebi – korak po korak, disanjem, dodirom, pažnjom.
